I tako kako se približavaju novi (stari) izbori, društvo na kavi vraća se opet politici. Svi se slažu da će poslije izbora biti veoma zanimljivo pratiti sve ono što smo već odradili nakon onih zadnjih izbora. U Kutini se dosta toga promijenilo jer smo dobili ozbiljne drukere za neke nove opcije na političkoj sceni. No žalosno je što oni koji navijaju za sebe tvrde da donose promjene koje na žalost nismo vidjeli dok su neuspješno pokušavali voditi državu. I ta krilatica “vjerodostojno” čudno zvuči. Na što se odnosi, na do sada neuspješno vođenje države, krađu, nepotizam itd. Obzirom da nitko od mojih sugovornika ne želi temeljitije ulaziti u predizborna obećanja, ostaje nedoumica u čemu je štos. Živi bili, pa vidjeli.
Nego danas sam promijenio temu i ispričao zgodu koja mi se dogodila dok sam sinoć šetao Bena. Ben je mješanac: majka mu je zlatni retriver (original) a otac je ludi ulični trkač iz Stuparićeve ulice. I tako Ben ima dobar izgled (na mamu) i ludi karakter (na tatu). Naša obitelj se brine o Benu već dugih sedam godina. Dobro ga hranimo, liječimo mu rane koje dobije tijekom svojih lutanja po Husainu i okolici, kada pobjegne naravno iz dvorišta. A voli bježati, to mu je u krvi, od Batine do Kutine, od tvornice do Gojla… I sada da to spriječim napravio sam visoku žičanu ogradu. I vodim ga redovno svako večer u šetnju. Ja na biciklu a on pored mene trči. Korisno meni i njemu. Ali ima jedna stvar koja je opasna za mene, jer Ben zna najednom zakočiti, ono kada za-cvile kandže na asfaltu. Tada ja poludim jer se jedva održim na biciklu da ne padnem i počnem s psovanjem i prijetnjama prema njemu. Bena to previše ne brine, on je oguglao na prijetnje.
Nakon takvog incidenta sinoć u Nazorovoj ulici, jedna prolaznica (otkuda se samo stvorila) poviče: Da li vi to njega namjeravate tuči? Ne, naravno kažem ali mu prijetim (verbalno). Nakon toga sam se osjećao veoma neugodno. Mene koji se borim cijelog života protiv nasilja da me proglase zlostavljačem životinja.
Prije tjedan dana na kavi koju smo ispijali u Kolodvorskoj ulici od nekuda se stvorio mali pas. Očiti mješanac s njuškom Mopsa. Legao je uz naše stolice, povremeno se premještao, ali uglavnom skoro dva sata je bio tu. I kada smo pošli kući, pošao je i on s nama. Milka ga je uzela i stavila u auto. Taj cijeli dan bio nam je gost, nahranili smo ga i napojili. Udomaćio se u dvorištu, svađao s mačkama i Benom, išao sa mnom u brdo, vozio se u autu na prvom sjedalu. I kad je pala noć nestao je bez traga. Da nije otišao vjerojatno bi imali dva psa.
I na kraju priča o mačkama. Imamo nekoliko mačaka a jedna se nedavno omacila, to su tako zvani ljetni mačići. Ta mačka je malo “trknuta” i ima vjerojatno stalno osjećaj proganjanja, pa te male mačiće premješta svakih par dana na novo skrovito mjesto. I tako jednog dana negdje pod krovom iznad pecare mačići plaču i jauču. Pali su u neki nedostupan prostor. Trebalo se skoro demontirati cijelo krovište da se dođe do njih, i nakon toga još i hraniti jer su bili izgladnjeli. Građevinske radovi izveo je Dali, dok je njega mačića bila Blankina briga.
U našem domaćinstvu nikad nije dosadno što se tiče životinja. Psi, mačke, kokoši, patke, koze, cijela mala farma domaćih životinja. Najnovije je da je Milka dobila pijevca za svoje kokoši. Za sada ne kukuriče previše i život mu je pošteđen. Ali kad mi pukne film ništa ne garantiram, jer ja sam poznati “zlostavljač životinja”.
Nego danas sam promijenio temu i ispričao zgodu koja mi se dogodila dok sam sinoć šetao Bena. Ben je mješanac: majka mu je zlatni retriver (original) a otac je ludi ulični trkač iz Stuparićeve ulice. I tako Ben ima dobar izgled (na mamu) i ludi karakter (na tatu). Naša obitelj se brine o Benu već dugih sedam godina. Dobro ga hranimo, liječimo mu rane koje dobije tijekom svojih lutanja po Husainu i okolici, kada pobjegne naravno iz dvorišta. A voli bježati, to mu je u krvi, od Batine do Kutine, od tvornice do Gojla… I sada da to spriječim napravio sam visoku žičanu ogradu. I vodim ga redovno svako večer u šetnju. Ja na biciklu a on pored mene trči. Korisno meni i njemu. Ali ima jedna stvar koja je opasna za mene, jer Ben zna najednom zakočiti, ono kada za-cvile kandže na asfaltu. Tada ja poludim jer se jedva održim na biciklu da ne padnem i počnem s psovanjem i prijetnjama prema njemu. Bena to previše ne brine, on je oguglao na prijetnje.
Nakon takvog incidenta sinoć u Nazorovoj ulici, jedna prolaznica (otkuda se samo stvorila) poviče: Da li vi to njega namjeravate tuči? Ne, naravno kažem ali mu prijetim (verbalno). Nakon toga sam se osjećao veoma neugodno. Mene koji se borim cijelog života protiv nasilja da me proglase zlostavljačem životinja.
Prije tjedan dana na kavi koju smo ispijali u Kolodvorskoj ulici od nekuda se stvorio mali pas. Očiti mješanac s njuškom Mopsa. Legao je uz naše stolice, povremeno se premještao, ali uglavnom skoro dva sata je bio tu. I kada smo pošli kući, pošao je i on s nama. Milka ga je uzela i stavila u auto. Taj cijeli dan bio nam je gost, nahranili smo ga i napojili. Udomaćio se u dvorištu, svađao s mačkama i Benom, išao sa mnom u brdo, vozio se u autu na prvom sjedalu. I kad je pala noć nestao je bez traga. Da nije otišao vjerojatno bi imali dva psa.
I na kraju priča o mačkama. Imamo nekoliko mačaka a jedna se nedavno omacila, to su tako zvani ljetni mačići. Ta mačka je malo “trknuta” i ima vjerojatno stalno osjećaj proganjanja, pa te male mačiće premješta svakih par dana na novo skrovito mjesto. I tako jednog dana negdje pod krovom iznad pecare mačići plaču i jauču. Pali su u neki nedostupan prostor. Trebalo se skoro demontirati cijelo krovište da se dođe do njih, i nakon toga još i hraniti jer su bili izgladnjeli. Građevinske radovi izveo je Dali, dok je njega mačića bila Blankina briga.
U našem domaćinstvu nikad nije dosadno što se tiče životinja. Psi, mačke, kokoši, patke, koze, cijela mala farma domaćih životinja. Najnovije je da je Milka dobila pijevca za svoje kokoši. Za sada ne kukuriče previše i život mu je pošteđen. Ali kad mi pukne film ništa ne garantiram, jer ja sam poznati “zlostavljač životinja”.
Nema komentara:
Objavi komentar