četvrtak, 25. veljače 2016.

Novi vojni rok















Nakon bosanske kave vratili smo se u rutinu ispijanju naše kutinske kave u našem kafiću u Kolodvorskoj 13. Društvo se malo promijenilo, otišao nam je Vlado u bolnicu na pretrage dok se vratio Nedo koji je pod kraj prošle godine imao tešku operaciju. No što je tu je, godine nose svoje pa svako malo treba nešto popravljati kao na starom autu. Obzirom da smo svi u osmom deceniju života još se dobro i držimo. Neki od nas još su "bauštelci" pa po malo rade na nekim sitnijim poslovima ili honoriraju na ugovor o djelu. Uglavnom ne damo se i razmišljamo kao da ćemo još sto godina živjeti. Nedavnom je jedan naš iznio ideju da razmišlja o sadnji maslinika. On je veliki teoretičar ali svaku svoju zamisao uspješno provede u djelo.
No jedan komentar u večernjaku zaokupio mi je pažnju. Govori se o ponovnom uvođenju vojnog roka u nas. Goran Vojković, kolumnista Indexa pobija ideju koja bi uvela odlazak mladih ročnika na neku više mjesečnu obuku. Uglavnom saznajemo da je i do sada postojala mogućnost da se primi godišnje 2000 dragovoljnih ročnika prema dugoročnom planu razvoja oružanih snaga Hrvatske. Ali nagađate da se to nije provelo jer nema, čega, novaca.

Posebnu pozornost privukao mi je dio koji govori da nama u XXI. stoljeću ne trebaju ročnici nego profesionalci, treba nam bogata Hrvatska koja će svoje granice nadzirati dronovima. Ovo moram doslovno kopirati:
"Veliki ratovi s ogromnim brojem regrutiranih vojnika - stvar su prošlosti. Uostalom, kada govorimo o amaterima, ročnicima, kasnije rezervistima - dakle ljudima koji se zovu u vojsku kada je frka - puno veće učinke će dati jačanje sportskih i skautskih aktivnosti kod mladih, nego neki kratki vojni rok. Nekoga tko je aktivna u sakutskom pokretu (kako smo nekada govorili - izviđači), tko je logorovao po šumi i poznaje prirodu, te i u odraslim godinama rado ide na izlete, logorovanja, planinarske ture, drži kondiciju i zna kako se snaći - toga ako zatreba u par tjedana možete naučiti kako držati pušku i imati će puno veće šanse za preživljavanje od ročnika koji je odslužio pola godine.
Drago mi je čitati takova razmišljanja jer sam pedeset godina radio s djecom i mladima u kutinskim izviđačima. I opet spominjem dječjeg pisca Danka Oblaka koji je pisao o tome da su skauti bili cijenjeni u uvjetima kada su gradska djeca odlazila u rat i morala živjeti u šumi. Skautski program kojeg je osmislio sir Robert Baden Powell sadrži sve elemente preživljavanja u prirodi. Generacije kutinskih izviđača od 1960. do 1990. godine uglavnom su naučile dosta znanja i vještina i po tome su bili poznati na prostorima bivše države.

Naši logori su uglavnom morski što znači malo izviđačkog rada, malo sporta i puno kupanja. Nakon duljeg vremena ove smo godine silom prilika organizirali logor s temom "Avantura u prirodi". Podigli smo ga na Petrovoj gori i naši članovi sudjelovali su u aktivnostima 9. Smotre izviđača Hrvatske koje su ih trebale zainteresirati za tu avanturu.
Za mene je to bila prava avantura. Brinuti se za 18 djece što podrazumijeva: smještaj u šatorima, kuhanje tr

i glavna obroka dnevno i sve to bez struje, s vodom i sanitarnim čvorom udaljenim 100 m. Bilo je i manjih ozljeda: sjekira u nogu, ozljeda prsta, kamen u glavu. Uglavnom sve se dobro završilo. I sve je to nekako išlo, naši izviđači obilazili su rimske bogove i božice a kod Merkura su bili najbolji trgovci. Da li su doživjeli avanturu nisam siguran jer je cjelokupni program pokvarilo kišno vrijeme. Za izviđače je otkazan cjelodnevni izlet zbog kiše. Oni stariji (istraživači) proveli su jednu kišnu noć na vrhu Petrovac. Ipak svi su nešto i naučili. Samostalno su uređivali svoje šatore, pomagali su u kuhanju i podijeli hrane, radili su objekte od drveta da si olakšaju boravak u šumi, družili su se i zabavljali s drugim izviđačima. I dok je meni pod kraj već bilo svega dosta, oni (izviđači) su pod kišnim kabanicama bez prigovora hodali Petrovom gorom. (Iz bloga Apollo 13 - Zapisi starog skauta)

Izviđači i izviđačice na ovoj slici su danas šest godina stariji, izgubio sam ih iz vida i ne znam što će u životu postati, ali sigurno je da im je znanje i iskustvo koje su stekli u izviđačima pomoglo da se snađu u svom daljnjem životu.


Nema komentara:

Objavi komentar