Ništa nas ne smije iznenaditi

Današnja kava protekla je uz razgovore o aktualnoj dnevnoj politici. Gazda je vjerojatno pročitao moju kuknjavu o dnevnim novinama koje dobivamo uz kavu i koje su previše u desno naklonjene te je kupio i one lijevo orijentirane. Imali smo prilike uspoređivati i ove su se više svidjele, ali ima jedna caka, te se kupuju samo u nedjelju (kao nekad kolači).

Inače u ovim svakodnevnim čitamo i komentiramo novog predsjednika vlade. Najsmješnija je karikatura u kojoj se građani pitaju koga se zove kada gori šuma: Kanadera. U jednom komentaru čitamo:

"Timov tim, kako ga je Orešković nazvao, iznenadio je ne samo birače, koji se više i ne sjećaju za što su i za koga dali glas, nego i stranke koje su ga odvele u Banske dvore. Tihomiru Oreškoviću na čelu izvršne vlasti valja zaželjeti sreću, ali teško je ne primijetiti kako bi u nizu iznenađenja najveće bilo da njegov kabinet u ovakvom sastavu dočeka kraj mandata. Ali kao što smo naučili: ništa nas ne smije iznenaditi."

Ta zadnja izreka me podsjeća na neke godine iz prošlog stoljeća kada je u Hrvatskoj pokrenuta akcija pod nazivom "Ništa nas ne smije iznenaditi". Bio je to odgovor na rusku intervenciju u Čehoslovačkoj i kao kod nas će se narod organizirati da se nama to ne bi dogodilo. Izviđačima nikad vrag nije dao mira pa su odmah vodu doveli do svog mlina i organizirali prvu veliku akciju s oko 3.000 izviđača i to nigdje drugdje nego u Moslavini, u okolici Gojla. Bilo je to, mi vas napadamo, vi se branite. Ustvari izviđači su pokazali da u eventualnoj obrani zemlje mogu korisno poslužiti sve te vještine snalaženja u prirodi koje se uče u svakodnevnim aktivnostima izviđačko radno-odgojnih skupina. Meni je ostalo u sjećanju da se tijekom odvijanja te akcije rodila moja kći Tanja i da sam poslije akcije imao problema kako naplatiti kamion slame koju sam nabavio od PIK-a za ležajeve sudionika akcije. Sada mi nije samo jasno smijem li o tome pisati da ne dođem na listu izdajnika, i pitam se da li je ta domovina koju smo onda pokušavali obraniti bila ista kao ova danas.

Kad je u pitanju sport naše novine su objektivne. U današnjim čak dvije stranice o našim rukometašima i njihovom debaklu protiv Francuza.
"...Zapravo ti naši susreti s najjačom reprezentacijom svijeta sve više počinje podsjećati na scenu iz kultne serije "Alo, alo" kad madame Edith ulovi Renea u strasnom zagrljaju s konobaricom i taman kad pomisli da ga ima, stari ljubavnik izvuče neko urnebesno objašnjenje iz rukava. Tako i mi, taman prije Francuza klepnemo neku Makedoniju, nanižemo dvije-tri pobjede, podgrije se nada i onda uslijedi "O, ti glupa ženo".