ponedjeljak, 28. prosinca 2015.

Večernjak

U našem kafiću od dnevnih novina ima samo Večernji list. Prije nešto više od godinu dana imali su 24 sata pa se naš Josip, kao starosjedioc u kafiću, pobunio da to nisu novine jer ih pročitaš prije nego si popio kavu. I tako vlasnici uvažiše njegovu zamolbu i na raspolaganju imamo Večernjak. I sada imamo opet problem, novine su redizajnirane, ima štiva za dvije ili tri kave, ali svaki kolumnist navija na "desno". Kako konstatira Vlado, to su izrazito desničarske novine. Pljuju po Milanoviću i sada kada je očito da je izgubio (izbore i vlast), pa neki čak i opravdavaju ustaše, nema baš kritika na račun Mosta, poslije izbora bilo je neko blago peckanje po Karamarku, kao nije premoćno pobijedio, nije iskoristio nepopularnost dosadašnje vlade. Mi "ljevičari" te kolumne ili čitamo ili preskačemo odmah na početku kada vidimo kuda ide tema pa prelazimo na sportske stranice i vremensku prognozu.

Ali kao realni promatrači ponekad se i slažemo s napisanim tekstom, kao ono neki dan kad se uspoređivala Vlada i uspješna firma, te se konstatirali da niti u jednoj firmi ne bi bilo mjesta za neke ministre dosadašnje vlade. Jedan od njih nije znao uspješno voditi niti vlastitu firmu.

Podsjeća me Josip da je bilo i napisa u kojima se pljuvalo po vlasniku našeg najvećeg nogometnog kluba, ali to i nije neka novost, pa po njemu pljuje i svaka baba.  

Sva je sreća da imam pametni mobitel da mogu pročitati uz kavu i onu drugu "lijevu" stranu ili onu treću koja predstavlja "centar". 

Rado pročitam kolumnista Jutarnjeg lista Antu Tomića i današnji njegov komentar nakon izbora predsjednika Sabora. Izdvajam samo kraj:

"Doktor internist Željko Reiner zazvao je na kraju Svemogućeg na nebesima, a ne treba vam vjerojatno ni napominjati kakva je to prilika kad liječnik kaže: “Sad je sve u Božjim rukama”.
Na dan kad je konstituiran sedmi saziv Sabora u Hrvatskoj je, znakovito, počeo tradicionalni blagoslov kuća. Trebalo je možda pozvati župnika s kadionicom i ministrantima i u ovaj visoki dom."

No dosta politike. Naši prijatelji imaju sasvim običnih problema. Kao na primjer Vlado koji je došao ljut jer u kutinskom bio-kemijskom laboratoriju u Domu zdravlja primaju uzorke za analizu samo do 7.30 sati. Pa što se ljutiš, takvo je radno vrijeme i to piše na vratima, rekoh mu. On ima opravdanje da nije bio tamo već više od godinu dana i od kuda bi onda mogao znati radno vrijeme. Opravdano, zar ne. 


petak, 25. prosinca 2015.

Politika je kurva

Prije Božića nezaobilazna tema razgovora uz kavu bila je politika. Nakon što se završilo natezanje oko toga tko će sastaviti vladu i nakon što se pojavilo ime novog mandatara, razgovori su dobili nove tenzije, bilo je čak i povišenih tonova. 
Da sad ne prepričavam ono što je svima poznato (da li je?) ipak želim priopćiti neka zanimljiva razmišljanja mojih prijatelja na kavi.
- Zašto su nas vukli za nos (misli se na Most), no to je konstatacija skoro svih medija i građana u Hrvatskoj. Pokušavam naći opravdanje da je i njima trebalo opravdanje da žele ovoj zemlji dobro i da će pokušati sve da se dođe do vlade nacionalnog jedinstva. Da neće s lijevima to su od početka znali no morali su to odraditi kao dio strateškog plana. 
- Zašto se pojavila izjava da se ne žele fotelje. Pročitao sam kolumnu Ante Tomića o jogurt revolucije koja je počela u Novom Sadu predvođena Miloševićevim talibanima. Tada su demonstranti iz Srbije krenuli u Vojvodinu srušiti vojvođansko rukovodstvo koje su prozvali foteljašima. Ovi ih dočekali s burekom i jogurtom i dali im materijal za pokretanje revolucije jer su zgradu pokrajinske vlade zasipali jogurtom. Označeni foteljaši su se pitali što im smetaju fotelje, pa na nečemu moramo sjediti. Tako i ovi naši ne bi fotelje, pa će vjerojatno stajati na sjednicama buduće vlade. Bit će zanimljivo.
- Nije se zaboravilo spomenuti poznatog "anti komunističkog" biskupa s ovih naših prostora. Netko je spomenuo kako stalno za sve zlo okrivljuje komuniste dok je zaboravljao ove novije tlačitelje i lopove. Ti su mu čini se draži jer i on voli novce i ovce. Najsmješnije je što je jadni biskup mislio kako  njegove objave na Facebooku neće ići dalje od fb prijatelja. Koji je on naivac. 
- Iako su moji prijatelji umjereno lijevo orijentirani, nije se zaboravilo spomenuti da je i dosadašnja vlada kriva za pad popularnosti, za neispunjavanje obećanja, za nesposobne ministre. Budimo realni krivi su i sad će ispaštati svoje grijehe.
- Malo o komunistima. Glupo je sada to spominjati ali kad se već stalno natura na nos komunistička prošlost SDP-a, pročitao samo kako je većina članova Saveza komunista Hrvatske prešla u HDZ-e. To je istina jer znamo primjere iz naše Kutine ili Petrokemije. To licemjerje je poznato na ovim prostorima, pa su mi neki ljudi govorili kako su prestali ići u crkvu da ne gledaju sve one bivše komuniste u prvim redovima. 

Bilo je tu i drugih zanimljivih konstatacija i dilema oko buduće vlade, ali tko će to sve upamtiti. Znam samo da sam na kraju tih razgovora konstatirao da ćemo svu tu politički zavrzlamu zaboraviti ako nam pod novom vladom svima bude BOLJE i da je poznato da je politika KURVA (bez uvrede). 


  


nedjelja, 20. prosinca 2015.

Advent u Zagrebu


U nedjelju 20. prosinca posjetili smo Advent u Zagrebu. Ideja je potekla od mene i Milke, i onda je Milka zainteresirala svoje žene iz Udruge žena Husain i tako se sakupila ekipa za posjet Zagrebu. Nakon obilaska brojnih štandova i adventskih atrakcija naša tradicija razgovora uz kavu preselila se u Kavanu Dubrovnik. Produžena kava je skuplja dva i po puta od one u našem omiljenom kafiću u Kutini ali što je, tu je, treba platiti i taj ambijent poznate zagrebačke kavane. Sjetih se koliko sam puta prošao trgom, i u ono vrijeme kada se drugačije zvao, i nikad nisam imao vremena sjesti u toj kavani. Ono s zavišću sam gledao ljude preko stakla kako sjede i razgovaraju uz kavu dok ja žurim i jurim u Namu. Sada je to bio užitak sjesti i promatrati prolaznike i tražiti pogledom da naiđe netko poznati. 


Za susjednim stolom sjedio je bračni par Ankica i Stjepan Kramarić, Gordana Ivaštinović i njezin brat Miroslav. Bila je to prilika da se upoznamo s kulturnim zbivanjima u kvartu Peščenica. U ove dane održavaju se brojne kulturne manifestacije i mi možemo samo zaključiti da se to sve može doživjeti samo u tako velikom gradu kao što je Zagreb. Ipak iz tog razgovora zaključio sam da treba češće organizirati dolazak u naš glavni grad na kazališne predstave, ali i da treba posjećivati predstave koje se organizira Pučko otvoreno učilište u Kutini. 

Nakon kave pogledali smo žive jaslice na Kaptolu, prošetali trgom gdje je nastupala limena glazba ZET-a, pa preko Zrinjevca do klizališta na tomislavcu. 

Naš boravak u Zagrebu završili smo u Podhodniku gdje je bilo ugodno toplo čak i uz veoma hladno pivo. 




nedjelja, 13. prosinca 2015.

Nedjelja

Danas u nedjelju 13.12. razgovori nisu vođeni uz kavu. Jednom tjednom može se napraviti time-out i otići u prirodu. Moja ekipa "Hodanjem do zdravlja" dogovorila je s Stjepanom Zrinskim da se okupimo kod njegovog vinograda i da provedemo nedjeljno do podne u prirodi. Krenuli smo od gračanskog brda prema Ciglenici pa preko Luke natrag. Usput smo govorili o tome kako se treba i zbog zdravlja (naročito onog mentalnog) češće boraviti u prirodi. Otkrili smo novu trasu pješačkog puta i podmirili naše tjedne potrebe za hodanjem. No pravi razgovori su započeli u Štefovoj kući gdje nam je njegov kum Bedić pripremio fiš. Uz fiš jeli smo kruh iz jedne od nekoliko kutinskih pekara. Kruh je bio onaj specijalni, zdraviji ali obojen tamnom bojom. Prvo pitanje je bilo zašto ta boja u kruhu kada znamo da je brašno bijelo, bilo ono pšenično ili raženo. Onda se rasprava produbljuje te se konstatira kao u današnjim žitaricama ima 30% više glutena. Zašto, zato što su modifikacijom sjemena, pretjeranom upotrebom zaštitnih kemijskih sredstava, procesom industrijske proizvodnje hrane i drugim čimbenicima promijenila se kvaliteta i sastav namirnica koje sadrže gluten, a samim tim i njihov utjecaj na čovjekov organizam. Jedini enzim koji može preraditi gluten nalazi se u ustima i hranu treba dobro sažvakati, a to uglavnom zbog užurbanosti ne radimo. Preosjetljivost na gluten izaziva alergije i druge boleštine. Uglavnom - gluten je otrov za ljudski organizam.
Ali da stvar bude gora to nije bilo sve o čemu smo razgovarali uz jelo. Vlado Ilijaš započeo je temu vezanu uz GMO (genetski modificirana hrana): GMO hrana potječe od biljaka i životinja koje imaju umetnute gene drugih biljaka i životinja kako bi se promijenilo neko njihovo svojstvo. Govorilo se kako je potreba za GMO nastala da bi se mogao prehraniti što veći broj ljudi na zemlji. No postoje sumnje na moguće neočekivane posljedice, štetne zdravstvene efekte, onečišćenja okolica itd. I tako je moguće da GMO hrana neće biti i zdrava hrana i da će regulirati broj stanovnika. Ispada da nam treba puno hrane ali istovremeno ona i ne treba biti zdrava. Onda sam ja spomenuo upravo zaključen sporazum o klimatskim promjenama i o tome da će se teško sprovesti jer mnoge nerazvijene zemlje nemaju novca za prijelazak s fosilnih na neka druga goriva. I ako im se u tome pomogne ipak njihovo stanovništvo će i dalje upotrebljavati najveći zagađivač ovog planeta - fosilna goriva. Na svijetu se sve vrti oko novca i dogoditi će se kada se posjeće zadnje drvo, zagadi zadnji potok i pojede zadnja riba da će ljudi postati svijesni da novac ne mogu jesti.
I na kraju kad smo se dobro najeli riblje čorbe osjećao sam neku težinu u želucu, da li od prevelike količine kruha i glutena, ili ljute paprike, ili sve te rasprave o hrani, ne bih znao. 


petak, 11. prosinca 2015.

Dan poslije

Glavna tema današnjih razgovora bio je jučerašnji susret umirovljenika u Restoranu Petrokemije.

Sakupilo se 113 umirovljenika, većinom članovi Udruge i nešto ostalih. Fešta je trajala do 21 sat, bilo je najprije svečano, pa onda radno (jelo) i na kraju ples i druženje. Oni koji nisu bili za ples iskoristili su priliku da se druže sa svojim nekadašnjim radnim kolegama. Tema za razgovor je bilo dovoljno.

Na početku je prisutne pozdravila predsjednica Cecilija i predala riječ uvijek dragom gostu.
Željko Klaus održao je svoj već poznati vatreni govor iz kojeg smo saznali dosta informacija o vezanih uz budućnosti Petrokemije. Zainteresirani kupci snimaju stanje i sindikat priželjkuje da se to napokon riješi. Govori da su sve dosadašnje hrvatske vlade mogle riješiti sudbinu tvornice. Sada je važno da se napokon dobije taj strateški partner s kojim će se sindikat moći dogovoriti o sudbini ovih preostalih radnika. Klaus nam je predočio zanimljive informacije, na primjer kako isto takova tvornica u Linzu (Agro Linz) ima 900 zaposlenih i skoro duplo veći platni fond (to znači duplo veće plače radnika). Govorio je i o svojoj plači koja nije 25.000 kako se govori u njegovom  Husainu, nego samo 6.000 kn. I na kraju obećao je da će se sindikati i s novim vlasnicima "krvavo" boriti za radnike Petrokemije.

S malim zakašnjenjem stigao je i predsjednik Uprave Petrokemije Nenad Zečević. Za njega znamo da je skroman i radišan i da 24 sata radi za spas tvornice. Govorio je o gubitcima koji se smanjuju, o novim proizvodima i najavio svoju vjeru da će se tvornica spasiti. Pohvalio je našu predsjednicu Ceciliju da je dobar pregovarač i da ga je uspjela uvjeriti da umirovljenici Petrokemije zaslužuju da dobiju jedan od slobodnih prostora u gradu, za 1 kunu. Bravo za Ceciliju i unaprijed hvala Nenadu. Dragi gosti dobili su vrijedne darove, slike izvezene u zlatovezu tijekom održavanja istoimene radionice. Jedna još čeka priliku da se uruči našem gradonačelniku od kojeg očekujemo financijsku pomoć za iduću godinu (usprkos nekima zlobnim ljudima).

Jelo je bilo tradicionalno dobro, piće također i u dobrom raspoloženju nastavljeno je druženje. Nikola Brković htio je da ovjekovječim njegov ples s našom predsjednicom.

Plesali su skoro svi, čak i oni koji su u Klubu 80+ kao što je Stjepan Fabijanić i Pajo Vranešević.

Na kraju kad smo već popili kavu, došao nam je jučer spomenuti planinar Ivica Matajić, također umirovljeni djelatnik Petrokemije. Nagovorio sam ga da sa svojom suprugom ide s nama za Uskrs u Prag. Njima će to biti uz obljetnicu 40 godišnjice braka (meni i Milki 50-ta). Sa njim nikada nije dosadno, pa smo malo "pljuvali" po kutinskim planinarima, hvalili one iz Lipiku koji su prihvatili Ivicu i jako dobro rade, pa spominjali njegovu kuću u Ričici (tamo negdje u Lici) zbog koje se morao odreći nekih planiranih putovanja. I na kraju me ispravio, njegova zabava na kojoj se pleše s metlom nije SMETLARSKA nego METLARSKA. Taj podrugljivi naziv dao je jedan domaći planinar. Uglavnom Ivica je preselio svoj projekt u Čazmu, gdje su ga objeručki prihvatili i ta metlarska zabava postala je jedan od turističkih događanja grada Čazme na kojoj se prošle godine okupilo 200 gostiju.
Ivica je bio inicijator uređenje poučne staze Naftni bunar Martin u Ciglenici. Zajedno smo realizirali projekt obilježavanja prvog izvora nafte u svijetu koji se počeo iskorištavati polovinom 19. stoljeća. Link



četvrtak, 10. prosinca 2015.

Početak

Kad godine dođu do brojke 70 započinje se mijenjati redoslijed prioriteta u životu. Iako smo aktivni umirovljenici pa nam ponekad nedostaje slobodnog vremena, ja i moje društvo (u koje računam i supruge) imamo običaj da se svakodnevno (ali baš svakodnevno, i nedjeljom, blagdanom...) okupljamo u tako zvanom "Zdravljaku" na kavi. Vlasnici nas već dobro poznaju, pa recimo kada parkiramo auto i izlazimo već se priprema "produžena" i dok sjedamo za stol dolazi naša omiljena kava. Nema takove kave nigdje drugdje, to smo saznali iz iskustva kada odemo u neki drugi grad ili najčešće u Zagreb. Produžena kava nigdje nije tako dobra kao u našem kafiću. To ustvari nije kafić nego restoran brze hrane što nam odgovara jer u njemu nema pušenja. Ta mana da se pije kava bez pušenja ne smeta jer svi u biti ne podnosimo miris cigare.

I sada ono najvažnije, nije bitna niti kava već je bitno druženje na kome se uvijek vode zanimljivi razgovori. Većina našeg društva su umirovljenici Petrokemije i članovi vodstva Udruge umirovljenika iz Petrokemije. O radu udruge i sudbini Petrokemije možeš razgovarati u nedogled. Uvijek ima neka nova tema. Većinom smo i planinari ili bolje rečeno članovi Facebook grupe "Hodanjem do zdravlja". Uz kavu se planiraju nedjeljni pješački pohodi u bližu ili dalju okolicu Kutine, ali pali su tu i dogovori oko većih poduhvata kao što je bio pohod na otok Vis u svibnju, pohod u Istru u rujnu ili na Medvednicu u listopadu.

Imamo stalnu grupu i goste koji nam se ponekad pridruže. Naše supruge i prijateljice su sastavni dio grupe (kada se pojave).

I tako odlučih da od danas povremeno zapišem neke dnevne razgovore uz kavu. Možda će nekome biti zanimljiva naša razmišljanja o aktualnim dnevnim događanjima u našem gradu i šire. 

10.12.2015.


Danas je četvrtak i nema nam stalnog člana Branka (Žiljaka). Njegova kuglaško-kartaška ekipa četvrtkom do podne ima rezervirani termin u kuglani. Za njih je to "sveti" dan i nema šanse da se planira neka druga aktivnost četvrtkom. Svatko ima pravo na svoje veselje.  
Ali zato je tu Vlado Salvador koji je jučer sudjelovao na skupštini Kluba liječenih alkoholičara u Čazmi. Vlado kao predsjednik KLA Kutina ovih dana obilazi godišnje skupštine drugih klubova i svuda je rado viđen gost. Klubovi liječenih alkoholičara nastoje nizom aktivnosti potaknuti svoje članove na druženje. Komentiram kako je u Čazmi jedna jako pozitivna klima za društvene aktivnosti. Planinarsko društvo su osnovali prije nekoliko godina i već broje preko 200 članova (HPD Jelengrad jedva pedesetak), nedavno smo se susreli s njihovim gljivarima, na Mataićevoj smetlarskoj zabavi u Čazmi okupi se preko 500 planinara (Ivica Mataić, smijenjeni predsjednik HPD Jelengrad). 


Drugi Vlado (Ilijaš) izvještava o sastanku planinara HPD Jelengrad (svake srijede u Srednjo-školskom centru). Predlaže da napravimo plan izleta ogranka kojeg sam nazvao "Stari planinorci" i koji bi ušao u godišnji plan izleta društva. Pripominjem da se naša grupa nikako ne uklapa u izlete koje organizira ona druga "mlađa" grupa koja planinari po GPS-u, te da se mora prilagoditi program izleta našoj dobi (i kondiciji). Planiramo 19.12. sudjelovati na pohodu "Fokinom stazom" od Pakraca do Omanovca, u nedjelju jedan kraći izlet u okolicu, iduće godine malo po Zagorju, Ivanščica... Nama se nikuda ne žuri.

Vlado Ilijaš, najstariji kutinski planinar, fotografija s zajedničkog pohoda na najviši vrh otoka Krka - Obzovu


Naša ekipa s pohoda po Medvednici (Gordana Ivaštinović, Ivo Ajhner  i Ljubica Bobinac)

Vlado je član one druge, kako je nazivam "neprijateljske", udruge umirovljenika Grada Kutine. Priopćavam mu kako je žalosno što nas predsjednica njegove udruge poziva na zajedničku suradnju dok s druge strane njihov Upravni odbor donosi odluku da nam se ne smije dati dopis koji im je došao iz  Ministarstva turizma u svezi organizacije izleta za članove udruge. Konstatiramo da među kutinskim umirovljenicima još dugo neće biti mira i suradnje, pogotovo dok im je savjetnik predsjednik Odbora za starije osobe Grada Kutine koji se osvećuje petrokemijskim umirovljenicima što ga nisu ponovo izabrali za predsjednika. Taj gospodin kojeg neću imenovati otvoreno navija da mi ne dobijemo nikakvu pomoć od grada. I to je predsjednik odbora koji se treba brinuti o starijima. O tom čovjeku ne treba trošiti puno riječi jer je poznat kao dobro plaćen savjetnik bivše županice.

Josip (Radić) je inicijator zajedničkog dočeka Nove godine kojeg organizira Udruga umirovljenika iz Lipovljana. Prema pokazanom interesu bit će nas oko 5 parova. To je prilika da se prekine tradicija dočeka Nove godine uz TV ili u krevetu. Mislim si da među umirovljenicima neće biti pucnjave petardi što je bio razlog zašto smo prestali dolaziti na gradski doček. Svira Miro Horvat i zna se da će biti veselo. O hrani i ne razmišljamo jer to nam u našim godinama nije tako bitno uz sve bolesti koje smo stekli.

Dogovori oko dočeka započeli su u Topuskom početkom prošlog tjedna na susretu umirovljenika županije.

I na kraju upoznajem društvo da je danas u jutro predsjednik Uprave Petrokemije g. Zečević primio predsjednicu i zamjenicu Udruge umirovljenika iz Petrokemije. Vijesti su dobre, g. Zečević ima puno razumijevanja za rješavanje pitanja prostora udruge. Nećemo se seliti do kraja ožujka iduće godine i do toga vremena poduzeti će mjere da nam se pronađe prikladan prostor u gradu. Danas u 16 sati započinje tradicionalno druženje umirovljenika Petrokemije na kojem će sudjelovati kompletna ekipa s kave. Druženje je u Restoranu Petrokemije s početkom u 16 sati. Očekujemo da  nas pozdravi predsjednik Uprave i predsjednik Sindikata EKN-a.

Detalj s prošlogodišnjeg druženja

O dnevnoj politici danas nismo previše razgovarali. Ovo navlačenje ili zavlačenje je već previše dosadno. Razgovarali smo o nogometu. Dinamo je bio klub za kojeg smo od djetinjstva navijali. Sada je to neki drugi Dinamo, Mamićev, Šukerov... I ti njegovi igrači kao da imaju dvije lijeve, ne mogu gol pogoditi i da se golman makne s njega. Uglavnom već smo davno prestali drukati za Dinamo, pa sva ta događanja oko njega promatramo skoro nezainteresirano. Od nogometa volim pogledati engleski i španjolski, i nakon toga sve ovo domaće je nezanimljivo.

Oko 11 sati društvo se razilazi. Svatko odlazi na svoju stranu jer posla uvijek ima, čak mi se čini i više nego kada smo bili u radnom odnosu. Prisjećam se poslije mog umirovljena navratim nakon godinu i nešto u stari kolektiva i moram se izvinuti što nemam previše vremena za razgovor jer me čekaju moji unuci da ih vozim iz škole, pa onda još i .... Na kraju ispada da imam manje slobodnog vremena nego u danima kada sam bio na radnom mjestu od 7 do 15 sati. Svašta baš!